četvrtak, 07.10.2010.
Ponovno ja...ponovno pisanje bloga...besmislica...čemu sve to?
Je li me ovo tuga ponovno natjerala,ili je samo samoća učinila svoje?
Možda ponovna potreba nekome reći,nekome tko će
razumjeti a taj netko nikako da dodje u moj mali jadni otrcani život,pa
ako i dodje ja ga pustim da ode,jer nisam svjesna da je bilo tko bio tu...
Ili sam svjesna samo pobjegnem od sebe u tom nekom drugom kada
se vidim,kada osjetim,kada poželim?...To se zove strah od ljubavi!
Strah od razočarenja,strah od-voljeti-...To se zove,stvaranje patnje sama
sebi.Samokritična sam danas i svaka moja vrlina koju možda i imam
za mene je mana...I iskrenost,jer uvijek
je prešutim...i povjerenje,jer boli me tuđa nesreća...i vjera,jer stvori lažne nade...
i skromnost,jer od života treba uzeti sve što nam pruža...Sve,sve je mana...
Sve što je lijepo,svrstali su pod grijeh...sve što bi trebalo da volim,svrstali
su pod greška..E to sam ja!!Najveće hodajuća greška na ovom svijetu,
najveći grijeh,da to sam!Sve što učinim pogrešno je,sve što poželim,grešno je!
Još sam i bludnica.Oooo,kakva samo!Takva se rodila nije!
Sada bih rekla da sam i klinac od ovce,ali neću,jer volim životinje...sebe sve
manje u posljednje vrijeme...a kažu...oh,opet kažu...ako ne voliš sebe,
ne možeš ni druge.E lažu!!!Ja sam tu da kažem da lažu,jer baš zato što previše
volim druge mrzim sebe...baš zato što previše mislim na druge,zapostavljam sebe.
Oh,do mene je!Znam da je do mene...Nisam naučila biti sebična...Ja sam netko
tko bi se trebao ponovno roditi da bi bila sretna...Sa malo drugačijim osobinama..
Trebala bi biti netko tko ne razmišlja previše o sitnicama...ne pravim od muhe slona,
ali od slona napravim muhu...i tek bi kada od slona napravim muhu,tu muhu
da vratim ponovno u slona a nikada mi ne uspije takvo nešto i onda se pojedem
živa...Kažu da nema više ljudoždera.I to lažu.Ima ih...Itekako ima,jer danas
ni riječi nisu što su bile...pretvorile su se u zube...svaka ujede za poneki dio tijela..
I tako,gricka polagano...I onda se tako sve to kupi,skuplja dok ne pukne i dok se
i sami ne pretvorimo...preobrazimo...Djeci se danas ne čitaju bajke i basnice,ne
prave se više fini divni crtići o cvijeću u bašti sa potoćićem i kišom...Ma neeee...
To su postale gluposti...Zaista bih trebala biti netko tko bi se trebao ponovno roditi...
Sa malo manje ovoga u sebi-potrudi se da shvatiš-,jer od toga me boli glava...
Moja luda glava...koju ću sada pokušati malo odmoriti ne misleći ni o čemu,ili samo
maštajući o tome da sam balon...napuhani...rozi...i da letim visoko,visoko...
Samo sam baksuz u životu i znam da ću kada mi bude najljepše da se-probušim-
no ipak idem da letim...
